Nakon opsežne analize sustava hitne medicinske pomoći koja je pokazala krajnju neučinkovitost na teritoriju Republike Hrvatske, potaknuta je reorganizacija  hitne medicinske pomoći. Prijedlog Ministarstva znanosti i socijalne skrbi podigao je burnu raspravu svih čimbenika u tijelima zdravstva u Republici Hrvatskoj. Analiza provedena u četiri ustanove hitne medicinske pomoći te u Domovima zdravlja koje imaju hitnu pomoć ukazala je na nedostatak ekipa koje pružaju hitnu medicinsku pomoć, odnosno liječničkog i sestrinskog kadra te na mali broj timova u jedinici vremena na jedinici prostora. Cjelokupna analiza ukazala je i na problem organizacije, odnosno nelogičnosti sustava ambulanti hitne medicinske pomoći, o kojem je bilo više riječi u našem prošlotjednom članku o hitnoj medicinskoj pomoći.

Prijedlog reorganizacije hitne medicinske pomoći u smjeru specijalizacije urgentne medicine i objedinjavanja hitnih medicinskih prijema u bolnicama i postavljanja ekipa tehničara s vozilima nije naišao na potporu pojedinaca - i to većinom ravnatelja ustanova hitne medicinske pomoći jer na taj način oni gube na svojim ovlastima. Osim toga, detektiran je i problem sanitetskog prijevoza koji znatno usporava rad hitne pomoći, jer u stvarnosti sanitetski prijevoz ne služi istoj svrsi kao hitna pomoć, odnosno njegova je suprotnost. Zato je nužno  odvajanje sanitetskog prijevoza od hitne medicinske pomoći. Analizom je još utvrđeno da u 80% intervencija u sustavu hitne medicinske pomoći nisu bili urgentne „hitne intervencije“ nego obični zahtjevi na razini liječnika obiteljske medicine, što je zapravo  sanitetski prijevoz i ne bi trebalo nositi oznaku hitnosti.

U tom vremenskom periodu donesena je i odluka o gradnji Ustanove za hitnu medicinsku pomoć Grada Zagreba u Heinzelovoj ulici. U ustanovi se predviđa smještajni kapacitet od 100 kreveta što je novina u sustavu hitne medicinske pomoći. Shodno tome, postavlja se pitanje financiranja ležećih kapaciteta iz sredstava HZZO-a. U svijetu je pravilo da se zbrinjavanje hitnog pacijenta mora provoditi najsofisticiranijom opremom dostupnom u dosegu maksimalne udaljenosti 15 do 20 minuta vožnje pacijenta od mjesta događaja, a tu mogućnost već imaju sve zagrebačke klinike. Obzirom da  se gradi ustanova koja skrbi za hitne slučajeve to znači da ona mora imati svu opremu kao i ostale zagrebačke klinike.