|
Svijest o tome da čovjek treba uočiti kome je pomoć potrebna i da tu pomoć treba pružiti ugrađena je u temelje ljudskog društva i temeljni je čin humanosti. Neke oblike pomoći reguliraju zakoni, pa su oni naša obveza, a neki su stvar slobodne volje. Puno je načina za učiniti dobro, a jedan od njih je i darivanje krvi, organa i koštane srži (i darivanje koštane srži je u stvari darivanje organa). Većina vjerskih zajednica mišljenja je da darivanje organa nije u suprotnosti s vjerskim učenjima, pa neki potiču darivanje, a neki stav o darivanju organa ostavljaju slobodnoj volji pojedinca.
Uvjereni smo da prosječni Hrvat nije dovoljno obaviješten o darivanju organa. Informiranost je posebno slaba kad je u pitanju darivanje za života. Ljudi su uglavnom upoznati s time da je moguće za života darivati bubreg ako zatreba nekome od bližih članova obitelji, pod uvjetom da se procijeni da je organ odgovarajući. Načelno se darivanje od živih donora rijetko provodi, u pravilu od članova obitelji, koji spašavaju život dragoj i bliskoj osobi darivanjem bubrega ili nekog drugog organa bez kojeg je život moguć ili se taj organ može obnoviti. Darivanje za života uobičajeno je kad je u pitanju koštana srž i po mnogo čemu je nalik darivanju krvi. Većina darivanja organa obavlja se s mrtve osobe, kako iz medicinskih i etičkih razloga, tako i zbog toga što živi donor ne može dati vitalne organe. Iako po hrvatskim zakonima liječnici imaju pravo uzeti organe od svake osobe koja se za života nije pismeno izjasnila protiv toga, u praksi se organi uzimaju samo od osoba koje su za života dale pristanak ili čiji članovi obitelji tako odluče nakon smrti. Organi se uzimaju isključivo od osoba kod kojih je nastupila moždana smrt, dakle u situacijama kad povratak u život apsolutno nije moguć. Hrvatska donorska kartica dokaz je da je osoba za života odlučila darivati organe poslije smrti. To je plemeniti čin, ničime u suprotnosti sa znanošću ili religijom, jer i za medicinu i za sve utjecajnije religije svijeta tijelo čovjeka poslije smrti nema karakteristike osobe/duše, kako god je zvali. Što god učinili s tijelom nakon smrti, neizbježno je njegovo propadanje, a doniranje organa čin je kojim se najčešće nepoznatoj osobi produžuje život ili omogućuje bitno veća kvaliteta života. Važno je da je obitelj upoznata s uvjerenjima koja je preminuli zastupao za života, pa pozitivnom ili negativnom odlukom obitelj poštuje želje preminulog člana. Osoba koja za života donese odluku da će postati darivatelj organa nakon smrti, uvijek određuje osobu koja će u njegovo ime u toj situaciji odlučivati i ta je bliska osoba garancija da će se organi uzeti isključivo nakon što nastupi moždana smrt. Transplantacija (presađivanje organa) je u velikoj mjeri uspješan i prijeko potreban, a često i jedini mogući, način liječenja. Transplantacijom se ponekad osobi vrati kvaliteta života (npr. vraćanjem vida), no ona najčešće spašava živote, pa je to najplemenitiji i najvredniji čin koje ljudsko biće može učiniti prema drugom ljudskom biću.
Želite li i vi ispuniti donatorsku karticu, obratite se svom liječniku privatne prakse.
|
