Prema Pravilniku o osiguranju pristupačnosti građevina osobama s invaliditetom i smanjenom pokretljivosti koji je donesen još  krajem 2005. godine, svi objekti javne i poslovne namjene trebali su najkasnije do 31. prosinca 2007. prilagoditi svoje prostore za pristup osobama s invaliditetom.

Glavni cilj  Pravilnika bio je omogućiti primjerenu pristupačnost građevina javne namjene te stambenih zgrada osobama smanjene pokretljivosti. Unatoč tome, po tom se je pitanju u Hrvatskoj napravilo jako malo. Budući da se radi o Pravilniku, a ne o Zakonu, ne postoje adekvatne mjere koje  bi prisilile vlasnike objekata  da ih prilagode za pristup osobama s invaliditetom. Iako se svi novosagrađeni objekti prilagođavaju za pristup osobama s invaliditetom, većina službi koje im svakodnevno trebaju nalaze se u starim zgradama, a mnogi se pravdaju da se radi o zaštićenim spomenicima kulture.

Uzmimo za primjer prostore Invalidske komisije u Rijeci. Invalidska je komisija smještena je na prvom katu zgrade u Starom gradu. Da bi se uopće došlo do ulaza, barijera je jedna velika stepenica i kanal, a nakon toga niz stepenica koje osoba sa smanjenom pokretljivošću sama ne može proći. To je samo jedan od brojnih problema s kojima se riječki tjelesni invalidi zbog arhitektonskih barijera svakodnevno susreću. - Nama velik problem predstavlja i samo jedna stepenica, što mnogi ne razumiju. Od institucija koje nam vrlo često trebaju, neprilagođene su zgrada HZZO-a i Mirovinskog osiguranja gdje svaka tri mjeseca trebamo donijeti doznake, kao i svi riječki sudovi. Tu su još javnobilježnički uredi, gotovo sve škole i fakulteti, banke, sjedište županije, porezna uprava, osiguravajuće kuće, privatne ordinacije, HNK. Negdje i postoje rješenja, ali su tek polovična. Popis je stvarno dugačak i, nažalost, mnogo je više loših primjera nego dobrih - kaže Alen Vidović, dopredsjednik Društva tjelesnih invalida u Rijeci, koji je u invalidskim kolicima od svoje 27. godine.

I u gradu Zagrebu mnoštvo je objekta javne namjene kojima je pristup otežan, ali i onih koji uopće nemaju pristup za osobe s invaliditetom: od Policijske uprave Zagrebačke, Vrhovnog i Županijskog suda pa do velikog broja đačkih i studentskih domova, osnovnih i srednjih škola, fakulteta, liječničkih ordinacija, ureda za socijalnu skrb, ureda gradske uprave, policijskih postaja, muzeja, hotela. Za primjer, mnoštvo je ustanova starije gradnje koje su svoje prostore prilagodile osobama s invaliditetom. Većina ministarstava, bolnica, domova umirovljenika potpuno je prilagođena invalidnim osobama, premda im se prostori nalaze u starijim zgradama.

Moderna Hrvatska sudjeluje na projektu „Nacionalni kontakt centar za osobe s invaliditetom“ i vrlo je dobro upoznata sa spomenutom problematikom. Zbog toga  ovim putem skrećemo pozornost svima vama koji imate mogućnosti utjecati na rješavanje problema nedostupnosti objektima javne namjene. Učinite prvi korak i u svom okruženju budite inicijator olakšanja kretanja osoba s invaliditetom. Razmislite o tome da je u Hrvatskoj svaki deseti stanovnik osoba s invaliditetom i da je vaša inicijativa možda za vas mala i neznačajna, ali za njih znači život.

Izvor: www.vecernji.hr