Za dječji je razvoj od neprocjenjive važnosti vrijeme koje roditelji provode s njima u igri, jer se na taj način razvija intima između roditelja i djece. No valja napomenuti da postoji velika razlika kada se roditelji igraju „iz roditelja“ i kada se igraju „iz djeteta“.

Tzv. igranje iz roditelja uključuje podučavanje, usvajanje vrijednosti i uvjerenja. Roditelj koji se igra „iz roditelja“ ne zaboravlja na pristojnost, prikladnost i pouku. Igranje „iz djeteta“ uključuje zabavu i uživanje, vrisak radosti iz roditeljskog grla i valjanje po podu. 

Za razvoj djeteta potrebno je i jedno i drugo. Dijete se, radi socijalizacije, mora naučiti što je „pristojno“ (drugim riječima, kakvo ponašanje društvo odobrava) a što nije, ali osjećaj prisnosti i intime koji dijete osjeća pri slobodnoj i nesputanoj igri s tatom ili mamom i utjecaj takve igre na emotivni razvoj djeteta ništa ne može nadomjestiti.