Mnogo djece si želi braću ili sestre ali kad je beba tu, nastaju problemi. Roditelji na neke stvari mogu obratiti pažnju i prije nego druga beba dođe na svijet.

Što reći djetetu? Kada za to dođe vrijeme da se djetetu mora saopćiti vesela vijest o dolasku sestrice ili brata na ovaj svijet, preporuča se držati ovog savjeta: što je prvo dijete mlađe, to je bolje kasnije saopćiti vijest o dolazećoj bebi. Kod djece starosne dobi do dvije godine dovoljno je kratko prije poroda objasniti da u majčinom trbuhu nastaje novi život. Još jasnije se može djetetu dočarati nova situacija na taj način da se pogledaju slikovnice koje se tiču te teme. Djeci vrtićke dobi ne bi trebalo sakrivati majčinu trudnoću. Kad je riječ o temi porođaja, nije potrebno ići u detalje. Nemojte djetetu pričati o bolovima. Dijete može okriviti bebu i uplašiti se za mamu. Za trogodišnjake i četverogodišnjake trudnoća postaje stvarna tek kad počne rasti trbuh i kad se izvana može osjetiti micanje bebe. Djeci starijoj od pet godina ne treba ništa skrivati. Ona razumiju mnogo stvari o kojima odrasli govore. Onog trenutka kad je trudnoća sigurna, a to je najčešće poslije četvrtog mjeseca, trebalo bi obavijestiti dijete.

Osjećaj nesigurnosti. Dijete ne možete zaštititi od promjena koje će dolazak novog člana obitelji značiti za njega. Na dolazak bebe posebno osjetljivo reagiraju djeca između dvije i četiri godine. Njihova ličnost je već snažno razvijena, više nego kod mlađe djece. Oni još ne mogu, kao starija djeca, shvatiti da dolazak bebe u kuću ne ugrožava njihovo mjesto u obitelji. Upravo djeca te dobi moraju naučiti da ne mogu više biti centar pažnje i da ljubav roditelja moraju dijeliti sa malim bratom ili sestrom. Pogrešno je djetetu bebu nametnuti kao prijatelja u igri. Činjenica je da se starije dijete ne može igrati s bebom. Mala beba traži svu roditeljsku pažnju i vrijeme, a bebine suze mogu jako smetati starijem djetetu. Zato se ne treba začuditi postavi li dijete pitanje kao: "Možemo li bebu vratiti natrag?"

Ljubomora djeteta je normalna. Pored razočaranja zbog nepristupačnosti bebe, normalno je biti ljubomoran na bebu. Dijete više ne osjeća sigurnost da ga roditelji u potpunosti vole. Ono zna da je tu još jedno dijete kojeg roditelji vole. Postoji veliki strah da će mala beba dobiti više ljubavi nego ono. Ljubomoru svog prvorođenog djeteta treba shvatiti kao izražavanje njegove nesigurnosti. Dijete se mora priviknuti na novonastalu situaciju i naći novo mjesto u obitelji. Iako je to teško, treba pokušati ostati smiren kod negativnih reakcija sina ili kćeri.

Kako nadoknaditi osjećaj gubitka? Najvažnije je djetetu što češće pokazivati da ga se voli. Ta je potvrda posebno važna u početku. Uzmite album sa slikama prvog djeteta i pričajte mu o vremenu kada je ono bilo beba. Dijete će imati puno pitanja: "Što sam jeo? Jesam li i ja puno plakao? Jeste li i mene morali toliko nositi?" Sa svakom ispričanom pričom bit će mu jasno da se s jednako mnogo ljubavi brinulo o njemu kao što se sada brine o njegovoj sestrici ili braci. Može se dogoditi da dijete opet traži prsa ili da zatraži pelenu. Neka djeca čak ponovno počinju obavljati nuždu u gaće. Treba mu dozvoliti taj korak natrag, ali ipak ograničiti tu baby-igru na kraće vrijeme pred odlazak u krevetić. Potrebno je prihvatiti igru, takve faze dolaze ali i prolaze.

Očevi mogu nadoknaditi nedostatak majčine pažnje. Starije dijete je potrebno uključiti u njegu male bebe. Treba mu dopustiti da je prisutno prilikom kupanja bebe, mijenjanja pelena, nanošenja kozmetike ili treba od njega zatražiti da potraži dudicu. Dvogodišnje dijete može već preuzeti male zadatke. Djetetu treba odvratiti pažnju za vrijeme dok majka doji, slušanjem audio-kazete ili gledanjem nekog dobrog dječjeg filma. Kad se podmire potrebe bebe, potrebno je uzeti slobodno vrijeme za starije dijete. Tako će osjetiti da je roditeljima jednako važno i da ga se jednako voli kao i bebu. U prvo vrijeme nakon rođenja bebe očevi mogu preuzeti važnu ulogu. Dok majka doji bebu ili se o njoj mora brinuti, očevi mogu nedostatak majčine pažnje kod prvorođenog djeteta nadoknaditi na taj način da se s njim intenzivno bave i preuzmu neke rituale, kao primjerice stavljanje djeteta na spavanje. Bilo bi idealno da kod prvorođenog djeteta ne dolazi do suviše promjena. Dodatni problemi će se pojaviti, krene li dijete u to vrijeme u vrtić. Ono može dobiti osjećaj odbačenosti da bi za brigu oko bebe ostalo više vremena i prostora.