U širokoj lepezi odgojnih metoda roditelji katkad primjenjuju prijetnje i ucjene koje možemo različito stupnjevati s obzirom na štetnost utjecaja. Prijetnje i ucjene koje se ne ponavljaju često i više su iznimka nego pravilo vjerojatno neće imati velik utjecaj na djetetov razvoj i njegovo poimanje realnosti i života, no ako se cijeli odgoj temelji na takvim metodama, velika je vjerojatnost da će one ostaviti traga.

Dijete nema sposobnost racionalizacije ponašanja ili izjava odrasle osobe i određenih događaja. Sve emocije osjeća potencirano, upravo zbog nemogućnosti racionalizacije, pa mnoge situacije doživljava na razini ugroženog opstanka. Tako npr. dijete kojem majka kaže da će ga "nekom dati ako ne bude dobar", može to doživjeti vrlo ozbiljno te se truditi biti dobro kako god zna i umije te živjeti u stalnom strahu da će ga majka napustiti. Velika je vjerojatnost da će i kao odrasla osoba živjeti u strahu od napuštanja (od supruga, djece, prijatelja i sl.). Također može donijeti ograničavajuće odluke poput: ne smiješ se vezati; uvijek se treba pokazati u najboljem svjetlu; moram biti iznad svih; sve je nestalno itd. Djeca ne osjećaju tugu nego očaj, ne osjećaju strah nego prestravljenost stoga bi roditelji trebali svojoj djeci davati realne poruke i biti dosljedni u provođenju granica koje su postavili.