|
Subota popodne. Shopping centar. Zbog zabrane rada nedjeljom, još veća gužva. Time i veća nervoza. Ipak, ja opušteno gledam haljinice... začuje se slatka djevojčica (nazovimo ju Emica) koja u ovom trenutku viče: „Glupačo, glupačo!“. I udara mamu. A mama (nazovimo ju Irena) pregledava zanimljive majice na popustu. I opet: „Glupačo!“ i udari mamu. Irena i i dalje proučava popuste. Gotovo je, moja zainteresiranost za haljinice nestaje.. proučavam situaciju: ne mogu shvatiti koji je uzrok protestiranja, ali zar je i bitan?! Važna mi je mama. Važna mi je njena reakcija. A nje nema. Ni riječ, ni pogled, ni gesta. I umjesto da razmišljam da li uzeti smeđu ili crnu haljinicu, razmišljam.. Što je Ireni?? Mlada je, zar nije pročitala neki priručnik o odgoju djece? Vratimo se nakratko u prošlost: prije nekog vremena kada je naša Emica počela shvaćati ružne riječi, ona i njena mama Irena spremale su se za šetnju. Irena želi da Emica stavi kapu (vani puše), a Emica - modno osviještena, kako to danas trogodišnjakinje običavaju biti, odbija. Irena inzistira, a Emica jednako tako protestira i odluči se za rješenje „iskušavanje granica i manipulaciju“ te vikne: „Glupačo!“. Irena, iako iznenađena, odustaje od kape.. lakše je tako.. važno je da Emica bude dobra i sretna!!! I stvarno, izlaze iz stana sretne: Irena, jer je se dijete smirilo, a Emica jer je shvatila da lako može pobijediti mamu! Tko je Irena!? Mlada, njegovana, zaposlena žena koja ima divno dijete, kuću, muža.. Želi djetetu pružiti sve, bezuvjetno ga voli, ispunjava želje, ali ne zna da je potrebno postaviti granice dopuštenog ponašanja te time nesvjesno čini štetu svome djetetu. Emica ne uči da postoje zabrane, pravila koja je potrebno poštivati te joj roditelj ne predstavlja nikakav autoritet. I zato smo u subotu gledali scenarij... gužva, kćerkica udara mamicu, ružno joj govori... Što je Irena trebala učiniti? Što svaki roditelj treba učiniti? Knjiga „1, 2, 3 uspjeh: za odgajatelje i učitelje“ namijenjena je prosvjetnim djelatnicima, ali nakon čitanja ne možete ne osjećati da je poučna za svakog roditelja. Kada se njen sadržaj prilagodi odnosu dijete-roditelj, možemo izvesti sljedeći zaključak: Tri učinkovita koraka za disciplinu su: Kontroliranje nepoželjnog ponašanja, poticanje ispravnog ponašanja te održavanje dobrog odnosa s djetetom Kontroliranje nepoželjnog ponašanja predlaže se metodom 1-2-3 kojom odbrojavamo nepoželjno ponašanje. Pružamo dvije prilike za ispravak, a zatim slijedi gubitak nekih privilegija (igračaka, džeparca, TV-a, kompjutera i sl.), obavljanje sitnog poslića i sl. NAŠ PRIMJER (savjet): Emica ne želi kapu, Irena ju opominje prvi put, drugi put, a nakon trećeg puta odlučuje da ne idu u šetnju, već ostaju doma. Poticanje ispravnog ponašanja odnosno, poticanje djeteta da čini one pozitivne stvari koje vi želite možete postići koristeći pohvale, jednostavne zahtjeve, prirodne posljedice, razgovor i sl. NAŠ PRIMJER (savjet): Kada drugi put Emica stavi kapu, Irena ju pohvali i nagradi odlaskom do njenog najdražeg parka. Održavanje dobrih odnosa s djetetom je ustvari najjednostavnije, a djeci najdraže. Pokažite djetetu da ga volite, osigurajte zajedničku igru i zabavu, opraštajte mu pogreške i vaš odnos će bit kvalitetan. NAŠ PRIMJER (savjet):: U najdražem parku Irena i Emica zajedno se igraju i druže te osjećaju istinsku sreću i ispunjenje.
Voljeti dijete znači i postaviti granice dopuštenog ponašanja, koliko god se nama čini da nije tako... Sad ponovno pročitajte naslov! :)
Pedagoški pozdrav,
Tihana Vranković, prof.
|
