Iskustva naših baka ukazuju na značenje koje je na njih ostavila spontana igra. Igra s prirodnim materijalima u prirodnom okružju neki su od isječaka iz djetinjstva kojih se rado prisjećaju. Imaju li danas djeca dovoljno prostora za spontanu igru ili su nastupila neka nova vremena, u kojima spontanu igru zamjenjuje igra unaprijed definirana pravilima odraslih?

Dječja integracija u socijalni svijet osnovana je na dva dominantna urođena nagona za uspostavljanje osobnih odnosa kroz različite načine igre. Dijete koje ima uvjete za realizaciju spontane igre uči kontrolirati svoje ponašanje sukladno kulturalnim navikama socijalne grupe.

Igra je djetetu potrebna za puni razvoj tijela, intelekta i osobnosti baš kao i hrana, dom, svjež zrak, vježba i odmor. Odabir pogodnih igračaka, okruženja za igru, vremena za igru i prijatelja za igru za svu je djecu od prvenstvene važnosti. Igra je oblik sjedinjenja fizičkog i mentalnog učinka, kako bi se u konačnici postiglo emocionalno zadovoljstvo. Četiri su primarne važnosti u realizaciji igre - igračke, okružje za igru, vrijeme igre i prijatelji u igri.

Igračke moraju biti prilagođene dječjoj dobi i stupnju razvoja. Okružje za igru potrebno je za slobodne aktivnosti, svako dijete mora posjedovati vlastiti teritorij koje on shvaća kao sigurno domaće okružje. Vrijeme igre mora biti razumno, mirno i predviđeno. Mora biti adekvatno ispunjenju zadane aktivnosti, bez prekida koji izazivaju frustracije ili prolongaciju koja vodi do dosade, usamljenosti ili osjećaja manje vrijednosti. Prijatelji u igri su potrebni u svim stupnjevima razvoja. Ohrabrenje starijih posebice je potrebno u igri djeteta mlađeg od 2,5 godine, koje još uvijek nije svjesno apstraktnih pojmova kao što su jednaka prava, dijeljenje i suigra s drugima.

Dijete se počne igrati čim se oslobodi novorođenačkih refleksa. Doživljavanje užitaka ovisi o kontinuiranom ohrabrenju starijih kao i korištenju prikladnih igračaka i ostale opreme. Igra se može podijeljeni na aktivnu, istraživačku, oponašajuću, konstruktivno-uvjeravajuću i igru s pravilima (pobjeda, porazi). Različite vrste igre odražavaju se u naprednijim fazama, kao što dijete uči kako upotrijebiti svoje prve osjete i motoričke aktivnosti da bi unaprijedilo svoje kasnije sposobnosti kroz komunikaciju i kreativnosti.

Potrebno je istaknuti važnost osiguravanja igračaka za malu djecu: igračke moraju biti sigurne za rukovanje, imati mogućnost pranja i da su što je moguće čvršće. Prostor za igru mora biti domaći, topao i slobodan od rizika. Upotreba vanjskih igrališta i opreme mora biti osigurano i pogodno za nadzor.