Statistički podaci pokazuju da se u Hrvatskoj godišnje baci oko 30-45 tona elektroničkog otpada, što bi prosječno bilo od 6,67 do 10,11 kilograma e-otpada po stanovniku. Stari mobiteli također pronalaze svoje mjesto u ovim brojkama. Prosječni Europljanin mijenja mobitel svakih 18 mjeseci, dok se pripadnici mlađe generacije, što iz dosade, što iz mode, svojih mobilnih uređaja odriču za manje od godinu dana. U našoj zemlji situacija je vrlo slična.

Stari mobilni telefoni, ostavljeni i zaboravljeni u nekoj od naših brojnih ladica, nisu direktna opasnost za okoliš. No, s vremenom nam postaju smetnja i tada se pokazuje ona druga, nimalo ružičasta strana, kada mobiteli odbačeni na odlagališta ili čak direktno u prirodu postaju tihi ubojice. Nekontrolirano odlaganje mobitela toksično onečišćuje tlo, vodu i okoliš, a oružje kojim djeluju je njihov sastav. Mobilni uređaji napravljeni su od brojnih supstancija koje su klasificirane kao opasne tvari. Među njima valja spomenuti teške metale (živa, kadmij, olovo, bakar...) te različite plastične materijale tretirane ftalatima i bromuratima.
I dok se u Europskoj uniji onaj tko stvara otpad mora pobrinuti i za njegovo odlaganje, u cijeloj Hrvatskoj postoje samo dvije tvrtke koje se bave gospodarenjem e-otpadom!

Budući da je recikliranje i ponovna uporaba jedna od glavnih niti vodilja ekološki osviještenog društva, mogli bismo pomisliti da je ekološka svijest u Hrvata na zavidnoj razini. Reciklažni pogon, kao i samo recikliranje općenito, još je u nas u povojima, poput tek rođena djeteta, koje mora naučiti stati na vlastite noge i učiniti prvi korak.
Gledamo li na pitanje odlaganja mobitela u svjetlu cjelokupne ambalaže, tada se na njegovo zbrinjavanje primjenjuje nekoliko zakona, pravilnika i uredbi. Kao najvažnije treba navesti Pravilnik o ambalaži i ambalažnom otpadu, koji uvoznike mobilnih uređaja obvezuje na plaćanje naknade za njihovo zbrinjavanje. Sredinom prošle godine donesen je Pravilnik o gospodarenju otpadnim električnim i elektroničkim uređajima i otpadom.
Razvijenost društva mogli bismo pratiti i prema njegovu odnosu prema otpadu. U tom pogledu Hrvatska je još uvijek na vrlo niskoj razini. Neinformiranost velikog dijela građana, uključujući i nedostatak edukacije, godinama stvaraju nepovoljnu klimu na području na kojem su nam rješenja već ponuđena, a problemi se neprestano guraju pod tepih.