Gdje odlaze solarne ćelije kad 'umru'? Ne, nisu biorazgradive. Prvim generacijama, postavljenima '90-ih godina, rok trajanja istječe oko 2015., a onda počinje briga oko zbrinjavanja za okoliš opasnog otpada. Obnovljivi izvori energije su jedno, a tehnika kojom skupljamo energiju sasvim druga stvar. Solarni paneli čiji će rok trajanja uskoro isteći primjer su ograničene moći ljudskih izuma. 

Naprave koje su se masovnije počele postavljati početkom '90-ima svoj će 25-godišnji život, u kojem su solarnu energiju pretvarali u električnu, okončati oko 2015., piše New Scientist. U mnogim solarnim ćelijama nalaze se toksični metali, poput kadmija, ili rijetki metali, kao što je indij. Kako ih reciklirati? 

Tek manji broj tvrtki koje ih proizvode nude načine recikliranja. Europska udruga proizvođača nada se da će njihov program recikliranja zaživjeti od 2015. godine.  No, tu je i emisija štetnih plinova koja nastaje zbog proizvodnje samih ćelija i transporta, koja također baca sjenu na čistoću ove zelene tehnologije. Za svaki kWh električne energije koju solarni panel proizvede potroši se tako 32 grama ugljikovog dioksida.

Pri samoj proizvodnji ispuštaju se živa i krom, te drugi teški metali. A tu je i primjer iz 2008. iz Kine kada se ispostavilo da se otrovni silikon tetraklorid, koji nastaje prilikom proizvodnje, baca po kineskim poljima.