Jeste li se ikad zapitali gdje završe računala kad prestanu raditi? U zemljama Trećeg svijeta te tamo zagađuju okoliš i ugrožavaju zdravlje ljudi, a nitko ništa ne poduzima.

Recikliranje elektroničkog otpada je teško. Računala su načinjena od različitih materijala, a neki od njih su opasni. Prosječan rok trajanja računala je pet godina, a sa svakim novim računalom kupujemo sve više i više dodataka koje ćemo jednom poželjeti baciti.

Slična je situacija i s mobilnim telefonima. Neki proizvođači ih recikliraju, no kad to pitate u servisu, nitko ništa ne zna.

Što se događa sa silnim e-otpadom?

Prije nekoliko godina tvrtke su svoja stara računala počele donirati sjevernoj Africi, posebice Gani, koja je te donacije prihvatila objeručke, u nadi da će se korištenjem računala približiti ostatku svijeta i ekonomiju.

Međutim analitičari su potvrdili da stara računala poput Pentiuma II ne mogu puno pomoći pri radu, a zapadni svijet je našao rupu u zakonu i počeo sve svoje neispravne kompjutore slati kao donacije.

Najveće odlagalište e-otpada u Gani je Agbogbloshie, siromašna četvrt Accre. Tamo djeca paljenjem plastike pokušavaju iz računala dobiti metale poput bakra i željeza, koje kasnije mogu prodati. Ovakvo nekontrolirano paljenje plastike loše je i za okoliš i za njihovo zdravlje.

Kako reagiraju vlasti u Gani?

Zamjenik ministra znanosti i okoliša Maxwell Kofi Jummah je u telefonskom razgovoru s novinarima rekao kako u Gani nema odlaganja e-otpada. Zanimljivo je da je na konferenciji o klimatskim promjenama prije godinu dana ministar za okoliš Kwadwo Adjei Darko uputio apel stranim državama da prestanu odlagati e-otpad u Gani.

Što donosi budućnost?

Teško je reći, no velike tvrtke moraju shvatiti da ne mogu svoj otpad iskrcati u tuđe dvorište i praviti se da je problem riješen.