Prosječna hrvatska žena svaki dan nakon posla radi još devet sati. Od toga pet sati skrbi oko djece i još četiri sata obavlja kućanske poslove. Uz to, dok je u Europskoj uniji više od 40 posto žena zaposleno na radnim mjestima s djelomičnim radnim vremenom, kod nas tako radi samo dva posto žena i jedan posto muškaraca. Stoga i ne čudi što prema rezultatima istraživanja o kvaliteti života u Hrvatskoj koje je prošle godine proveo Program UN-a za razvoj (UNDP), svaka peta žena u Hrvatskoj ne uspijeva uskladiti poslovni i obiteljski život, pa više puta tjedno ne stigne obaviti obiteljske obaveze. Naravno, što više vremena provode na poslu, roditelji imaju manje vremena baviti se obiteljskim obavezama. Zato se u Europskoj uniji najboljim pokazao model skraćenog radnog vremena s mogućnošću da se, (primjerice kad djeca odrastu), pretvori u puni radni odnos.

Pored nefleksibilnog radnog vremena, obiteljskom kaosu pridonosi i kronični nedostatak servisa poput vrtića, jaslica i dadilja, pa je tako samo 37 posto predškolske djece obuhvaćeno organiziranom skrbi, dok je preporuka Europske unije da to bude 90 posto. Uz to, kod nas se obitelj još uvijek često ponaša po tradicionalnom obrascu, po kojem su kuća i djeca ženina briga. Muškarci o djeci brinu u prosjeku samo tri sata dnevno, a i kućanske poslove obavljaju rjeđe. U tom svjetlu, moramo pohvaliti 90 posto muškaraca u Požeško - slavonskoj županiji koji svaki dan vode brigu o djeci, a slijede ih muškarci Karlovačke (88 posto) te Koprivničko-križevačke županije (83 posto). Najsramotnija je situacija u Virovitičko-podravskoj županiji gdje samo 30 posto muškaraca svakog dana brine o djeci, a samo 20 posto ih radi kućanske poslove. Loša je situacija i u Istarskoj županiji sa samo 44 posto aktivnih očeva i 24 posto onih koji se uhvate čišćenja. Najviše muškaraca svaki dan radi kućanske poslove u Lici, gdje su odgovorili da u toj aktivnosti dnevno provedu čak osam sati, no to je posljedica i činjenice da je u Lici čak 26 posto samačkih kućanstava, velikim dijelom muških.

Svi ovi podaci ukazuju na to kako velikim riječima “reklamirati” pronatalitet, pa ni povisiti porodiljne naknade nije dovoljno, već je uz to neophodno i omogućiti majkama fleksibilno radno vrijeme, učiniti vrtiće dostupnima svoj djeci i poraditi na općem razvoju modernih obiteljskih vrijednosti, (koje podrazumijevaju ravnopravnost muškaraca i žena u odgoju djece i vođenju kućanstva), od najranije dobi.

http://www.jutarnji.hr/dogadjaji_dana/clanak/art-2007,11,8,istrazivanje_un,97226.jl