Iako svaka peta osoba ima neku vrstu invaliditeta, ljudi su obično zbunjeni u susretu s njima. Nisu sigurni koliko zapravo trebaju pomoć, a koliko mogu sami te kako pravilno pružiti pomoć. Nedovoljna upućenost u njihove potrebe i mogućnosti, nepoznavanje načina pružanja pomoći te predrasude ili strah od susreta s nepoznatim, sputavaju ljude da slobodno komuniciraju i nude pomoć. Zato je tim Hrvatskog saveza udruga tjelesnih invalida (HSUTI) osmislio bonton koji bi trebao olakšati svakodnevnu komunikaciju s osobama s invaliditetom.

U svakodnevnoj komunikaciji s osobama s invaliditetom:
o   Prepoznate li potrebu za pružanjem pomoći osobi s invaliditetom, pitajte ju kako joj najbolje možete pomoći.
o   Prigodom upoznavanja ne izbjegavajte rukovanje s osobom koja ima umjetnu ili amputiranu ruku. Rukujte se lijevom rukom ili dodirom kako to najbolje odgovara osobi s invaliditetom.
o   Obraćajte se neposredno osobi s invaliditetom, a ne roditelju, partneru, pratitelju ili prevoditelju.
o   Razgovarajte normalno, služeći se svakodnevnim izrazima poput: "Vidimo se", "Pozdravljam, trčim dalje", "Čujemo se" - bez obzira o kakvom invaliditetu se radi kod osobe s kojom razgovarate. Nemojte se bojati krivih riječi.
o   Ako s osobom u invalidskim kolicima dulje razgovarate, nastojte sjesti kako biste se gledali u oči.
o   Usredotočite se na osobu koja ima neki poremećaj govora. Ako niste razumjeli što je rekla, zamolite je da ponovi. Nemojte glumiti da razumijete.
o   Govorite polako i direktno prema osobi oštećena sluha. Ne vičite, ne govorite joj u uho. Vaši izrazi lica i pokreti usana pomažu joj da vas razumije. Ako, ipak, niste sigurni da vas je razumjela - napišite poruku.
o   Pozdravljajući slijepu ili slabovidnu osobu kažite joj i svoje ime. Ako nudite pomoć u hodanju, ponudite joj da se osloni na vašu ruku.
o   Gluhoslijepe osobe vas mogu razumijeti jedino dodirom. Ako se nađete u situaciji da komunicirate s takvom osobom, uspostavite kontakt ispisivanjem velikih pisanih slova na njenom dlanu.
o   Osobna pitanja o invaliditetu ili njegovim uzrocima nemojte postavljati osobi s invaliditetom ako s njom niste bliski.
o   Budite obazrivi i strpljivi, osobama s invaliditetom može trebati više vremena da nešto učine.
o   Ne hvalite pretjerano osobu s invaliditetom zbog obavljanja normalnih životnih zadaća.
o   Čekajući u redu ustupite svoje mjesto ili se zauzmite da teško pokretna osoba odmah dođe na red.
o   Prigodom vožnje u javnim prijevoznim sredstvima ponudite svoje sjedalo osobama s invaliditetom. Pomozite im pri ulasku i izlasku iz autobusa, tramvaja ili aviona.
o   Pomagala osobe s invaliditetom, kao što su štake, štap ili kolica,  dirajte samo ako ste to bili zamoljeni. Ne naslanjajte se na invalidska kolica, ona su dio osobnog prostora osobe koja ih koristi.
o   Nemojte milovati psa vodiča dok "radi". Pitajte vlasnika za dozvolu.
o   Poštujte vozače s invaliditetom. Kada u prometu susretnete vozilo označeno ovim znakom, povećajte razmak, smanjite brzinu vožnje i povećajte oprez. Uvažite njihovu sporost u obavljanju radnji.
o   Od vas se ne očekuje da pokazujete sažaljenje prema osobama s invaliditetom. Prema njima se ponašajte kao prema jednakima, jer one to i jesu.

Dakle, držimo se bontona i nećemo pogriješiti!
Za osvještene klince i klinceze, postoji bontončić: http://www.hsuti.hr/bontoncic/index.htm
http://www.hsuti.hr/bonton